Danijel Krstulović Opara sprema se na avanturu kakvu nitko u Hrvatskoj nije probao, a to planira godinama.
Splićanin Danijel Krstulović Opara uskoro kreće u avanturu života. 36-godišnjii planinar, speleolog i planinski trkač planira obići svih 158 hrvatskih vrhova na otocima i kontinentu – sve to u jednom potezu, bez korištenja motoriziranih prometnih sredstava. Zanimalo nas je zašto se na to odlučio, i zašto baš sada, kada mu vremenski uvjeti neće ići u prilog.
“Planiram krenuti negdje od početka do sredine 10. mjeseca, ovisno kakva bude prognoza, da tih prvih dana ne bude baš užas. Oduvijek volim izazove, volim boraviti u prirodi, volim planinu, volim more. Bavim se inače u slobodno vrijeme avanturističkim aktivnostima, aktivnostima u prirodi, bavim se i trčanjem, trail trčanjem, tako da sam odlučio spojiti dužinske etape, planinarenje, veslanje, biciklizam.
Dugi niz godina sam radio pothvate, počeo sam sa manjima, a svaki sljedeći bio je sve veći. Ta hrvatska planinarska obilaznica (HPO) koju želim proći je naša najpopularnija obilaznica, svaki planinar koji aktivno planinari u Hrvatskoj je obilazi, ali etapno, onako kako je i zamišljena. Jednostavno je preduga da bi se netko odvažio proći je odjednom. Uvijek mi je bilo u glavi da bi to bilo fora proći odjednom. Prvi put mi je to palo na pamet prije deset godina, ali smatrao sam da nisam spreman, da nemam dovoljno iskustva za to odraditi. Sad sam više toga prošao i mislim da je došlo vrijeme da i to probam”, kaže nam Danijel koji od planine do planine planira voziti biciklu, a između otoka bi išao kajakom.
Neće to baš ići preko noći, put je dug, a zima je pred vratima.
“Računam da će mi trebati dva do tri mjeseca za to proći, ovisit će o prognozi i o, ne daj Bože, ozljedama. Start je u Iloku, prelazim cijeli dio Baranje, Slavonije, Zagorje, Međimurje, prolazim iznad Zagreba, Medvednicu, zatim se spuštam prema Gorskom Kotaru, Žumberak, Učka, Ćićarija i onda ulazim u kvarnerske otoke, pa se onda vraćam na obalu, treba prijeći Dinaru, Kamešnicu, Biokovo, Mosor… Tri su etape koje prelazim kajakom – kvarnersko otočje, zadarsko otočje nakon kojeg se opet vraćam na kopno, biciklu i planinarenje i dolazim dolje do Snježnice, južno od Dubrovnika, to je naša zadnja planina i nakon toga me čeka najteža veslačka tura, vraćam se natrag na Pelješac, a zatim na ove naše srednjodalmatinske otoke – Mljet, Lastovo, Korčula, Vis, Hvar, Brač, Šolta. Šolta je zadnji otok nakon čega se vraćam na Firule gdje sam se rodio i odrastao”, pojašnjava nam Krstulović Opara.
“Bilo je raznih opcija, u početku sam razmišljao kako treba pogoditi što blaže, što stabilnije vrijeme, ali kako je vrijeme prolazilo, promislio sam – zašto to ne učiniti još izazovnijim? Poklopilo mi se i da mi sada to odgovara. Zadnjih nekoliko avantura koje sam radio nisu bile baš u idealnim vremenskim uvjetima, radio sam Gorski Kotar po kiši, Velebit po snijegu, i zašto ne nastaviti u tom nizu?”, kaže.
“Bio sam i vani, ali ne na razvikane vrhove, Kao i svi, kad sam počeo s ovim, krenuo sam van Hrvatske, ali me se nije posebno dojmilo – za razliku od nas, to je toliko iskomercijalizirano, popularno i posjećeno, izgubila se malo draž. Ja sam tip osobe koji voli uživati u netaknutoj prirodi i samoći tako da sam se dugi niz godina zadržavao na Balkanu, kod nas i malo južnije. Često sam u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, bio sam po Makedoniji, Bugarskoj. Kako sam stekao više iskustva i fizičke snage odlučio sam se na ovo. HPO nitko nije prošao odjednom, a ja sam ovaj projekt nazvao Projekt TU, jer gdje možeš napraviti veliku avanturu – možeš je napravit tu, u Hrvatskoj, sebi pred vratima, samo treba imati malo volje i mašte. Poznato je da Hrvatska ima prekrasnu prirodu, zašto tu ne napraviti nešto što je u rangu s nečim što ljudi rade u nekim dalekim krajevima svijeta”, pojašnjava nam Danijel.
Naravno, bit će mu potrebna i logistika, netko tko će mu pomoći s kajakom i biciklom.
“Imat ću povremenu pratnju, ljudi će mi izaći u susret, pogotovo moji najbliži. Oni će mi donijeti kajak kad mi treba ili uzeti kajak, a donijeti biciklu, eventualno neku opremu i namirnice ako budem u nekim zabačenim dijelovima. I drugi ljudi, poznanici, pa čak i nepoznati, su mi se javili i ponudili kad budem prolazio kroz njihov kraj da se slobodno javim, da će mi pomoći na bilo koji način. Planiram noćiti u planinarskim skloništima tamo gdje ih ima. Naravno, prolazit ću i kroz gradove i sela, bit će noći koje ću provesti u nekom smještaju, bilo da sam platim noćenje ili me netko primi na noćenje”, kaže nam sugovornik.
Cijeli ovaj pothvat planira dugi niz godina, a zanimalo nas je kako je zapravo sve počelo – kada je otkrio tu svoju ljubav.
“Sve je počelo u srednjoj školi, mislim da sam bio drugi razred, znači nekih 15-16 godina, i nas par prijatelja smo išli slaviti Novu godinu u Gorski Kotar. Čuli smo za neko sklonište, ali nismo znali ni gdje je, nismo imali nikakve opreme, izgubili smo se gore u šumi i proveli noć na otvorenom, bez ičega i nekako mi je cijela ta avantura ostala urezana u pamćenju i od onda sam se navukao na to”, kaže nam Splićanin.
D Novosti 