Pišem opet na ovu temu potaknut Maricom.
Moram priznati da uživam u svemu što radim.
Često dajem maksimum jer to želim i hoću.
S druge strane imam Maricu koja nije ništa postigla u životu jer je bila teret svojoj obitelji koja se i danas ne baš lijepo podnosi prema njoj.
Darko mi je pogotovo u periodu između smrti majke i dolaska Ivice davao prepreke.
Jedan dio mojih greški i zbog čega sam ušao u odnos sa Maricom je upravo on.
Danas on je u domu gdje propada.
Marica je isto tako u domu gdje radi gluposti i čekam kad će je izbaciti iz doma.
Gledam sve te muškarce koji su postigli u životu i pitam se dali bi to isto postigli da su živjeli u bolesno ljubomornoj obitelji.
Doma imam Ivicu koji se brine o meni i koji mi daje slobodu koju nikad nisam imao.
On mi je dobar primjer kako biti svoj.
Danas je jako teško nakon teškog života u bolesnoj obitelji i u godinama dići se na ono što želimo.
Često mi znaju reći da sam dobar primjer kako se može kad se hoće i uz tešku dijagnozu.
Neki dan mi je čak Ivica rekao da je bivša bratova doktorica rekla da se dobro držim s obzirom na dijagnozu.
Moja specijalistica mi isto tako često zna to reći.
Trebam pustiti što bolesnici Marica i Darko govore jer oni ne žive moj život.
D Novosti 